Fake a mistake

Fake a mistake

Fake a Mistake je plesno-istraživački projekt u kojem sudjeluje sedmero izvođača koji su ulaskom u proces rada preuzeli na sebe odgovornost prepustiti se greškama.

Za njih griješiti znači odlučiti, a svaka takva odluka tjera ih da se kreću točku po točku kroz zajedničku zabavu grešaka u pokretu. Počevši otpočetka, na svoj put kroz greške počinju u točnom određenom znaku, da bi se kasnije rastali u svojim individualnim potrebama za spontanošću i sastali u posvemašnjoj želji za pripadanju grupi. No čak i kada se kamufliraju u normama, dominantama i fiksiranom sustavu vrijednosti, ovi ljudi ne pristaju na kompromis ni pod razno i do kraja svoga puta potvrđuju pred sobom i publikom svoje greške. Jesu li greške zaista odluke i odgovornost ili samo trik, način na koji izvođači bježe od odgovornosti?

Homogenizaciji ove grupe odlučnih i odgovornih ljudi doprinosi statistika:

Trojica od njih su muškarci, a četiri žene; od toga nitko nije oženjen, a jedna osoba ima dijete. Dvoje još uvijek stoji s one strane tridesetih, dok je ostatak grupe taj okrugli broj prije ili kasnije prešao.

Jedan je student, troje je plesača, jedna glumica, jedna vlasnica samostalnog obrta te jedan zaposleni u farmaceutskoj industriji. U ovome trenu šestero njih nalazi se na probi predstave Fake a Mistake, dok jedan od njih pleše u drugoj predstavi pa nije mogao doći.
SVI se bave na ovaj ili onaj način teatrom i pritom su vrlo, vrlo ozbiljni.

Oni su:

Dora Kokolj ima nekoliko diploma iz različitih stupnjeva obrazovanja među kojima se ističu ona FF-a u Zagrebu (MA iz pedagogije i povijesti umjetnosti) te BA stupanj iz suvremenog plesa u Skopju. Usprkos tome još uvijek nije naučila pravopis, što čini prvi niz grešaka kojima se ovaj djevojka prepušta. Osim toga, voli suncokret, mak i gladiole bilo koje boje. Kada priča sama sa sobom, priča u množini. To joj je ostalo iz djetinjstva kada je umislila da je Petar Pan pa je razgovarala sa svojim sjenama ma koliko ih bilo.

Eni Vesović je plesačica, koreografkinja i psihologinja s velikom simpatijom prema ljubičastoj boji. No kao svaka djevojčica koja kada odraste želi biti Francuskinja, Eni ni sa čime ne pretjeruje – pa tako ni s ljubičastom. Ok, možda nekad ima previše emocija, no o tome ne govori, a katkad ih i spontano zaboravi, što nije sasvim loše. Kada je u gradu, Eni se osvrće na riječ "kunst".

Rok Juričić je radeći na projektu Fake a Mistake shvatio da se nalazi u krizi ranih dvadesetih odnosno u blago depresivnom stanju s daškom dobre stare melankolije. Kao najmlađi član ove skupine, Rok polaže pravo na fenomen toga naziva. Ta dijagnoza vjerojatno je uzrokovana mnogim stvarima koje Rok nije napravio, iako postoji i mnogo stvari koje Rok je napravio/radi. Rok nije: pogledao filmove poput Shawkshank Redemption ili Casablanka; pročitao knjige poput Rata i mira ili Uliksa (a tko ekšli je, dragi naš Rok!?); naučio svirati instrumente poput čela, trube, trombona ili harfe te se nikad, ali nikad nije posvetio jezicima poput nizozemskog, portugalskog ili azijskog, a mala je šansa da ikada hoće.

Vanja Budimir je rođena u znaku Strijelca, no godinu ne navodi jer se poziva na ženska prava o zaštiti godina. Osim što je Strijelac štiti, on joj nalaže da joj partner bude stranac, te da putuje na daleke destinacije. Nešto od toga još uvijek se nije dogodilo. Najdraže su joj boje tirkizna i petrolej plava, a ne volim denver plavu. Kada bi s nekime popila kavu, bio bi to Eric Fromm. Njemu bi pritom rekla da ne voli snijeg, da su joj krava i slon super makar joj nisu najdraže životinje, te da ne shvaća ljude kojima more može dosaditi. Dugo je smatrala da je uspjela neutralizirati svoj naglasak, a onda je shvatila da je to krivo, pa danas i dalje vodi turiste po gradovima.

Judita Franković je uz filmove koje snima i predstave koje radi naučila mnoge nove vještine, pa tako danas ponosno može reći da svira violu, vlada pokretima tajlandskog boksa te pleše na šipki. Osim filmova i serija, glumila je i u spotovima Psihomodo Popa i Gustafa. Kad je bila mala, družila se s nindžama kornjačama, a dečko joj je bio Roger Moore. U srednjoj školi Judita je igrala ženski nogač.

Mladen Končar je definitivno rođen u Bjelovaru, a otad korača, kroči i skače svestrano i raznoliko kroz život: prvo je počeo svirati klavir, a svirao ga je sve do tjedan dana prije prijemnog, kada je odustao. Zatim je probao upisati prirodoslovno-matematički fakultet, no nije uspio, pa je onda upisao prirodoslovno-tehnički fakultet. Potom je studirao i jedan strani jezik, tijekom čitavog desetljeća bavio se menadžmentom u kulturi, napokon je završio i prvi fakultet koji je upisao, a nakon ukupno 30 godina školovanja i dalje nema odgovore na neka od najosnovnijih životnih pitanja. Danas može reći da radi u farmaceutskoj industriji te da je s 29 godina počeo plesati balet.

Branko Banković još nije napunio 50, a već je 34 godine plesač suvremenog plesa s 30 godina staža u Slobodnjacima. Plesao je u predstavama Studija za suvremeni ples (čiji je i dan danas član) te drugih ansambla, u muzičkim i dramskim predstavama; koreografirao je za kazalište za odrasle i za djecu (od toga 1 predstavu za sebe samog): dosad je Branko imao točno 1066 plesnih izvedbi. Kada je riječ o privatnom, Branko izrađuje makete civilnih aviona te voli Sanju već trideset godina koja ga trpi iako je Lav s podznakom Raka. Branko je rođen pod sretnim brojem 6 što ga čini lakom metom za prehlade i gripe, ali vrlo staloženim kada je riječ o ljubavi i obitelji.

Idejni koncept i koreografija: Dora Kokolj i Eni Vesović 
Izvedba: Branko Banković, Vanja Budimir, Judita Franković, Rok Juričić, Dora Kokolj, Mladen Končar, Eni Vesović 
Glazba: Mirsad Dalipi, Régis Kattié i Mate Picukarić
Dramaturgija: Anja Pletikosa
Kostimografija: Alena Orović
Grafički dizajn: Kristina Mirošević
Fotografije: Pavel Posavec
Odnosi s javnošću: Tena Škiljević
Produkcija: de.not (Dora Kokolj i Eni Vesović) i ekscena
Partneri: POGON- Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, JSKD - Javni sklada za kulturne dejavnosti Republike Slovenije, Zagrebački plesni centar
Sponzori: Nakd. Hrvatska

Projekt je realiziran uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.